Uvod

Unatoč svima nastojanjima mnogobrojnih neprijateljâ i protivnikâ u dugostoljetnoj povijestnoj tradiciji Hrvatâ, nositeljâ jednoga od najstarijih kraljevstavâ u Europi, u okrilju vjere i Crkve, sačuvala se opstojnost Hrvatskoga narodnoga Bića. Nakon višestoljetnih težnjî, u času kada se ponovno otvorila mogućnost punine razvoja Hrvatskoga Duha, neprijeporno je da je nastupio trenutak u kojem treba puninom srca i oštrinom uma pristupiti duhovnomu i inomu preporodu.

U sklopu općega preporoda Hrvatskoga naroda, slijedom toga i Države Hrvatske, najvažnije je posvetiti dužnu pozornost upravo duhovnomu preporodu u Hrvatâ. Da bi se ukupni preporod mogao kakovostno provesti prijeko je potrebito povezno izvorište u kojem bi se promišljale i tvorile stvarne sveze između duha, znanosti, povijesti, kulture i umjetnosti, kao i ukupnosti duha Hrvatskoga narodnoga Bića.

U takovome je ozračju po nizu vrjednotâ upravo Hrvatski kraljevski grad Knin vrstno mjesto za izvorište nove, u svojoj ukupnosti, povezne znanstveno-uljudbeno-umjetničko-duhovne misli.

Na tragu tih značajkî pokušat ćemo u ovome spisu dati naše viđenje stanja, kao i moguće prijedloge i rješenjâ:

Zanimljiva je činjenica, da početkom renesanse, grad poput Firence, s manje od 100 000 stanovnika, uspijeva okupiti najbolje slikare, kipare i arhitekte svoga doba, ali ujedno i prvorazredne filozofe, alkemičare, povjestničare, matematičare, filologe, anatome, kabaliste i fizičare. Firenca je tada podpuno stvaralačko središte opremljeno svim potrebnim za podupiranje rasprave i intelektualnoga stvaranja: knjižnicama, kružocima, natjecanjima, mecenama i upućenom publikom.1