Natrag na Virtualni multimedijski centar
a) prvenstveno mehanički uređaji
b) sporadični izumi, raznolike uporabljivosti i dugovječnosti
Prastara računaljka koja se u raznim inačicama javlja u svim poznatim civilizacijama (npr. starobabilonska vrsta abaka, kineski suanpan, japanski soroban, ili, bitno drugačiji, astečki Nepōhualtzintzin). Nije poznato koliko se duboko u povijest mogu naći preteče (npr. računanje štapićima, kamenčićima itd.). Još uvijek u širokoj uporabi.
Smatra se prvim analognim računalom s fiksnim programom. Složeni mehanizam zupčanika i brojčanika služi prvenstveno za proračun položaja planeta, faza Mjeseca i pomrčina Mjeseca i Sunca.
Heron je izumio mnoštvo binarno digitalno upravljanih robotskih uređaja za potrebe kazališnih predstava (od, primjerice, programibilnoga robota koji se samostalno kreće po pozornici pa do kompletne gotovo dvadesetominutne automatske robotske kazališne predstave).
Računaljka koja je pomoću fiksno programirane tablice množenja svodila množenje i dijeljenje na zbrajanje i oduzimanje, a moglo se postići i korjenovanje. Zanimljivost: štapići su bili izrađeni od slonovače.
Wilhelm Schickard opisao je Calculating clock odnosno prvo mehaničko računalo (kalkulator).
Na temelju logaritama, koje je u matematiku uveo John Napier, Edmunt Gunter razvio je jednostavno analogno računalo koje je moglo množiti i dijeliti. Daljnjim napretkom logaritamsko računalo postalo je daleko najvažniji računski uređaj u svim granama tehnike i znanosti sve do nedavno. U nas se popularno zove "šiber".
Blaise Pascal izumio je i patentirao Pascaline, mehaničko računalo za zbrajanje i oduzimanje velikih brojeva.
Gottfried Wilhelm Leibniz napravio je Staffelwalze (eng. Stepped Reckoner) – mehaničko računalo, prvo koje je moglo izvoditi sve četiri osnovne matematičke radnje: zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje.
Joseph Marie Jacquard upotrijebio je bušene kartice na koje je „isprogramirao” uzorke tkanja, te izumio automatski tkalački stan koji čita stog tih kartica i prema njima plete niti. Bila je to prva uporaba bušenih kartica kao medija za spremanje programa i podataka. Automatski tkalački stanovi kasnije su rabili široke bušene vrpce. Na isti se način izdavala i glazba za "mehaničke klavire", popularne sve do polovice prošloga stoljeća. Još uvijek se može naići na "vergl", koji radi na istom načelu.
Charles Babbage izumio je diferencijalni stroj, mehaničko računalo koje je moglo, rabeći polinomne koeficijente i metodu podijeljenih razlika, aproksimirati mnogo važnih tablica brojeva.
Charles Babbage, "otac kompjutora", opisao je prvi podpuno programibilni računar (kompjutor) u suvremenome smislu. Postojanje aritmetičko-logičke jedinice, uvjetnoga grananja i mogućnosti petlje, kao i unutarnje memorije čini ovaj izum prvim obradnikom koji zadovoljava Turingove uvjete potpunosti. Zamišljen kao mehanički stroj, zbog nesavršenosti tadašnje tehnologije nikada nije potpuno dovršen.
Samuel Finley Breese Morse i Alfred Vail izumili su električni telegraf s relejima, te razvili poseban komunikacijski kôd koji se sastojao od duljih ili kraćih signala i stanki, poznat kao Morseov kôd. Kako releji omogućuju odvajanje upravljačkoga signala od upravljanoga, tim sustavom mogli su prenositi poruke na mnogo veće razdaljine, jer se signal "pojačavao" u relejnim postajama.
Augusta Ada Lovelace, kći Lorda Byrona, u svojem članku o Babbageovom Analitičkom stroju, prva izumljuje pojam kompjutorskoga programa, stvarajući prvi programski računski algoritam (postupnik – postupak kojim se pojedine radnje moraju izvoditi da se dobije željeni ishod).
a) uporaba mehaničkih i elektromehaničkih sklopova i električnoga pogona
b) rani strojevi su pretežno mehanički, do početka uporabe releja
c) većinom jedinstveni primjerci, često veoma ograničena uporaba
d) fiksno ili vanjsko programiranje
U patentnoj prijavi Herman Hollerith opisao je sustav za statističku obradu koji se sastojao od bušenih kartica, čitača kartica i sklopa za brojanje, kasnije i razvrstavanje. Poznata tvrtka International Business Machines Corporation (IBM) izravni je slijednik prve Hollerithove tvrtke. Hollerithov sustav prvi se puta rabio za popis stanovništva u Americi 1890.
Nikola Tesla prikazao je 1898. prvoga elektronski daljinski bežično upravljanog robota, omanje plovilo na jezeru. Tesla je takove strojeve zvao "teleautomaton". Između 1890. i 1906. Tesla je razvijao i svoj sustav bežičnoga prijenosa energije, i, što je veoma važno, svesvjetske komunikacijske mreže (idejne preteče Interneta), nakon što je razvio sustav prijenosa električne energije izmjeničnom strujom, te time omogućio razvoj električnih i elektronskih strojeva i uređaja koji se mogu rabiti na velikim udaljenostima od izvora energije.
Fritz Pfleumer izumio je magnetsku vrpcu za snimanje zvuka.
Iste godine IBM uvodi bušene kartice s 80 stupaca, na kojima svaki stupac odgovara jednome binarno zapisanome (rupicama) broju ili znaku. Ovakve bušene kartice uskoro postaju industrijska norma.
Vannevar Bush razvio je diferencijalni analizator, hibridno (analogno-digitalno) računalo, koje je moglo rješavati diferencijalne jednadžbe sa čak 18 neovisnih promjenjivica.
Konrad Zuse izradio je elektropokretano mehaničko programibilno računalo, prvi računar zasnovan na Boolovoj logici i binarnome zapisu pomičnim zarezom (eng. floating point).
Alan Turing iznio je matematički model obrade kojim se određuje apstraktni univerzalni stroj. Opisani apstraktni stroj rukuje nizom simbola na vrpci prema tablici pravila. Turingov stroj univerzalni je obradni stroj (tj. nije računalo, već obradnik, jer može obrađivati i numeričke i nenumeričke podatke). Bilo koji uređaj, da bi se mogao zvati obradnikom (tj., često u hrvatskome, 'kompjutorom'), mora zadovoljiti Turingove uvjete kompletnosti, što znači da mora moći obrađivati gramatiku neograničenih produkcija.
Howard Hathaway Aiken izgradio je ASCC, poznat i kao Harvard-IBM Mark I ili Mark I. Taj stroj bio je dug 15,3m, visok 2,4m i težak 35t. Sastojao se od oko 800 km žice i 3500 releja s 35.000 kontakata. Bilo je to automatsko relejno programibilno računalo, obradnik s bušenim karticama i kontrolnim sustavom s bušenom vrpcom.
a) vakuumske (i plinske) elektronske cijevi, bušene kartice i vrpce
b) do pojave Von Neumannove arhitekture isključivo vanjski programi (programiranje žicama i prekidačima)
b) strojevi su veliki i imaju veliku potrošnju eklektične energije, nepouzdani su i teško je i sporo programiranje.
Tommy Flowers dizajnirao je Colossus Mark I, prvi obradni stroj na svijetu namijenjen isključivo nenumeričkim obradama – dekriptiranja njemačkih vojnih poruka kriptiranih njemačkim strojem Lorenz SZ40, te je zamišljen kao digitalni analogon Lorenza. Programiran je vanjskim programom, a zanimljiva je i prva uporaba vakuumskih elektronskih cijevi i plinskih elektronskih cijevi (tiratrona), kojih je bilo 1600.
John William Mauchly i John Adam Presper Eckert Jr. napravili su prvi elektronski općenamjenski programibilni digitalni binarni obradnik, koje je zadovoljavalo Turingov test kompletnosti, tj. mogao je izvoditi i numeričke i nenumeričke zadatke proizvoljnih algoritama (do granice svoga kapaciteta, naravno). Bio je težak 27 tona, a imao je 20.000 vakuumskih cijevi.
Konstruirali su ga John Bardeen, Walter Houser Brattain i William Bradford Shockley u Bell Labsu. Transistor je poluvodički sklop koji omogućuje strujno pojačanje (za razliku od vakuumskih cijevi, koji su naponski sklopovi). Na pločicu galija (ili u suvremeno vrijeme gotovo isključivo silicija) naparuju se izuzetno male količine drugih elemenata, kako bi se dobio dinamički odnos viška i manjka elektrona. Izumu tranzistora prethodio je izum poluvodičke diode (sklopa koji pušta struju samo u jednome smjeru). Svi suvremeni obradni strojevi izvedeni su poluvodičkim diodama i raznim vrstama tranzistora, uz otpornike i kondenzatore, koje je također moguće izvoditi u poluvodičima.
John William Mauchly, John Adam Presper Eckert Jr. i John von Neumann stvorili su nasljednika ENIAC-a, elektronski binarni serijski stroj izveden vakuumskim cijevima u diodnoj logici. Prema ideji Von Neumanna, EDVAC je bio prvi programibilni stroj s unutrašnjim programom, tj. program se čuvao u binarnome obliku u memoriji procesora, te se mogao čitati i pisati i kao podatci i kao program. Velika većina svih nakon toga konstruiranih i proizvedenih procesora do današnjeg dana zasniva se na "Von Neumannovoj arhitekturi". Zanimljivost: opsluživanje EDVAC-a zahtijevalo je trideset radnika po smjeni.
John William Mauchly i John Adam Presper Eckert Jr. konstruirali su prvi komercijalni obradnik podataka za poslovne i administrativne svrhe. Ime UNIVAC preuzeto je za ime kako proizvođača, tako i serije proizvoda. Zagrebački Sveučilišni računski centar imao je u početku UNIVAC 1108. Suvremena tvrtka Unisys nastala je spajanjem Burroughsa i UNIVAC-a.
a) sve veći prodor tranzistorizacije, iako se elektronske cijevi rabe u nekim konstrukcijama sve do ranih 1960. godina
b) unutrašnji programi, programiranje polako prestaje biti u strojnome kôdu, te se prelazi na Assembler, prevoditelj jednostavnoga simboličkog jezika u strojni kôd.
c) razvoj prvih viših i visokih formalnih jezika, te njihova strojna implementacija: FORTRAN, APL, COBOL, LISP...
d) mnogo manja cijena komponenti i manja potrošnja u odnosu na elektronske cijevi, mnogo veća brzina rada od releja
Razvijajući TRADIC (Transistor Digital Computer / Transistorized Airborne Digital Computer) Jean Howard Felker i L. C. Brown prvi su upotrijebili novoizumljene tranzistore kao temelje logičkih sklopova umjesto releja ili elektronskih cijevi. Prvenstveni cilj razvoja TRADIC-a bilo je ispitivanje mogućnosti uporabe tranzistorske obradne logike u letjelicama (što nije bilo moguće postići ranijim tehnologijama).
IBM razvija i predstavlja IBM 608, prvo potpuno tranzistorizirano komercijalno programibilno računalo, s vanjskim programom. IBM je te obradnike zvao kalkulatorima.
Za potrebe istraživanja u području nuklearne fizike Branko Souček razvio je na Institutu Ruđer Bošković višekanalni analizator, binarno digitalno računalo posebne laboratorijske namjene za analizu spektra zračenja. Ovaj izum izazvao je novim pristupom veliku pažnju u svijetu.
TRANSAC (Transistor-Automatic-Computer) strojevi bili su temeljeni na tranzistorima s površinskom barijerom izumljenima 1953., koji su mogli postići mnogo veće brzine promjene vodljivosti od drugih tranzistorskih vrsti. Oba su ova stroja bili rani komercijalno proizvođeni veliki sustavi. S-1000 bio je prodavan kao "znanstveni kompjutor", a S-2000 kao "elektronski podatkovni obradnik".
Robert Noyce izumljuje "FET – Field Effect Transistor" (tranzistor s efektom polja), koji omogućuje, kao i elektronske cijevi, naponsko, a ne strujno pojačanje (kao kod bipolarnih poluvodičkih trazistora). Gotovo se cjelokupna suvremena tehnologija integriranih sklopova zasniva upravo na tranzistorima s efektom polja. Njihova izuzetno široka uporaba u integriranim sklopovima podatkovnih obradnika počinje tek od druge polovice 1970.-ih godina.
Napravljeni su prvi poluvodički integrirani sklopovi, često, malo manje precizno, znani i kao integrirani krugovi, integrirci, ili pučki po engleskome "čipovi". Integriranjem nekoliko individualnih tranzistora, dioda i otpornika na jednoj jedinstvenoj pločici galija ili silicija, nastaje integrirani sklop. Time se bitno štedi na prostoru, povećava međusobna kompatibilnost pojedinih komponenti, te omogućuje mnogo veća brzina rada (zbog kraćega puta električnog signala). Suvremena minijaturizacija prvenstveno je neophodna upravo zbog ograničenja brzine električnoga signala (podosta sporijega od brzine svjetlosti).
Tim izuzetno bitnim proizvodima prethodili su sljedeći izumi:
a) 1958. g. Jack Kilby patentirao je prototip integranih sklopova. Sastojao se od jednoga tranzistora i potrebnih dodatnih komponenti, koje zajedno čine oscilator sa sinusoidalnim izlazom. Izveden je na pločici germanija veličine 1,6 x 11,1 mm.
b) 1959. g. Kurt Lehovec izumljuje način elektroizolacije na poluvodičkom kristalu.
c) 1959. g. Robert Noyce, razvija način povezivanja raznih i raznorodnih komponenti integriranih sklopova. S navedena dva izuma Noyce je presudno utjecao na suvremeni razvoj elektronike.
Tranzistorski Digital Equipment Corporation Programmable Data Processor 1 (Programibilni obradnik podataka 1) drastično je promijenio pristup uporabi programibilnih strojeva, jer je prvenstveno bio namjenjen interaktivnom radu, a ne što bržoj obradi numeričkih podataka. Između ostaloga imao je grafički predočnik sa svjetlosnom olovkom (eng. light pen). Slavan je i po tome što je na njemu napravljena i odigrana povijesno prva kompjutorska video igra, Spacewar Stevea Russela, te napravljen prvi program za uređivanje teksta i oblikovanje ispisa, prvi uvjerljivi program koji igra šah, a također su izvedeni i prvi pokusi stvaranja i ozvučivanja glazbe. Bitan je također i za razvoj "hackerske" kulture, te se smatra prvim "hackiranim" strojem. Vrsta strojeva kojih je zapravo začetnik zvala se "minikompjutor".
Branimir Makanec konstruirao je relejni obradnik s vanjskim programom posebice namjenjen nastavi pomoću kompjutora (NPK), što je vjerojatno prvi kompjutor specifično konstruiran za tu namjenu. U izvornome opisu stoji da je to stroj koji demonstrira sve oblike rada digitalnih računskih strojeva (računske operacije, razne logičke zadatke i sl.), namjenjen poduci mladih. Kako načelno zadovoljava Turingov zahtjev kompletnosti, uistinu je punopravni podatkovni obradnik, doduše maloga kapaciteta. Ime "Digitalni simulator" može se shvatiti i kao skraćivanje pojma 'digitalni simulator učitelja', ili 'digitalni simulator poduke', što mu je bila namjena. Veličinom bi se mogao uvrstiti u "relejne mikrokompjutore".
Joseph Carl Robnett Licklider prvi je opisao mrežu koja bi mogla omogućiti opću i slobodnu međusobnu komunikaciju, medij prijenosa informacija između svih slojeva društva cjeloga svijeta. Nazvao ju je "Intergalactic Computer Network". Njegova koncepcija obuhvaća mnogo elemenata suvremenoga Interneta, te se smatra začetnikom pojma umrežavanja na suvremeni način. Licklider je također izumitelj time-sharinga, tj. načela raspodjele obradnog vremena na više korisnika.
Branimir Makanec konstruirao je prvu automatiziranu elektronsku učionicu za izvedbu frontalne programirane nastave, u skladu s tada najsuvremenijim kibernetsko-pedagoškim stremljenjima. Učionica je imala 30 učeničkih respondera ili komunikatora. Bila je upravljana specijaliziranim relejnim procesorom s vanjskim programom, čitajući programske impulse s magnetofona.
a) uporaba integriranih sklopova niske i srednje gustoće i broja komponenti, većinom izvedenih na siliciju (treća se generacija kod superkompjutora preklapala s četvrtom duboko u 1990.-e godine)
b) razvoj velike količine nižih, srednjih i viših programirnih (formalnih) jezika, uključno veoma važne BASIC, ALGOL, Pascal, C i druge.
c) razvoj radnih sustava, posebnih programa koji omogućuju mnogo jednostavnije baratanje cjelokupnim strojem koji se načelno sastoji od glavnoga obradnika, unutarnje, kratkotrajne i vanjske, dugoročne memorije, ulazno-izlaznih jedinica itd.
d) razvoj umrežavanja
Prvi komercijalno uspješan programibilni obradnik podataka, 12-bitni minikompjutor, prodan u preko 50.000 primjeraka. Institut Ruđer Bošković u Zagrebu ima jedan od najranijih primjeraka, koji je tada rabljen u znanstvenim istraživanjima. Arhitektura PDP-8, uključno ustroj njegovoga strojnog kôda, izuzetno je utjecala na kasnije strojeve, posebice mikroprocesore. PDP-8 premostio je dvije generacije, u početku rabeći integrirane sklopove niske gustoće, da bi kasnije bio razvijen u obliku mikroprocesora (Intersil 6100, polovica 1970.-ih).
Ken Thompson i Dennis Ritchie isprogramirali su na 18-bitnom DEC PDP-7 prvu prototipnu inačicu radnoga sustava UNIX. Brian Kerninghan nazvao je taj radni sustav 1970.-e "Unics (Uniplexed Information and Computing Service)". Ne zna se kako je nastalo pisanje Unix. Dennis Ritchie razvio je za potrebe programiranja toga radnoga sustava umjereno viši programirni jezik "C". 1978. Brian Kerninghan i Dennis Ritchie objavili su prvu knjigu u kojoj se definira C. Ta inačica, K&R C, još je uvijek kompatibilna s najnovijim C prevoditeljima, te se smatra "najmanjim zajedničkim nazivnikom" jezika C.
Izravna preteča današnjeg interneta, ARPANET (Advanced Research Projects Agency Network) bio je paketna mreža zasnovana na usmjeravanju paketa i TCP/IP protokolu, koji je u suvremeno doba jedan od najvažnijih mrežnih komunikacijskih protokola. Prvu poruku ARPANET-om poslao je (djelomično uspješno) Charley Kline sa stroja Kalifornijskoga sveučilišta u Los Angelesu na stroj Stanfordskoga istraživačkog instituta. Iste godine ARPANET-om su bile povezane četiri ustanove u Americi.
Ray Tomlinson razvio je prvi program koji je omogućavao slanje elektronske pošte (e-mail) bilo kojem korisniku na ARPANET-u. Da bi mogao razlikovati ime korisnika od imena stroja, uvodi znak 'at' – @ – koji razdvaja ta imena, način na koji se još uvijek pišu adrese primatelja e-pošte.
Odlukom Savjeta Sveučilišta u Zagrebu osnovan je Sveučilišni računski centar – SRCE, kao središnja infrastrukturna informatička ustanova akademske i istraživačke zajednice u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, "koja će odigrati vodeću ulogu u razvoju kompjuterizacije čitave Hrvatske i služiti ne samo Sveučilištu nego i svima ostalima".
John V. Blankenbaker izradio je prvi "osobni" kompjutor. Kako u to doba još nisu bili razvijeni mikroprocesori, izveden je individualnim integriranim logičkim sklopovima. Ipak, bio je toliko malen da se s pravom može zvati "mikrokompjutor". Proizvedeno ih je samo pedeset.
Da bi olakšao razvoj stolnih računala (kalkulatora), Intel je razvio seriju međusobno povezanih integriranih sklopova relativno visoke razine integracije. Jedan od tih integriraca bio je i središnji obradnik (procesor) pod imenom i4004. U njemu je integrirano 2300 bipolarnih tranzistora. Intel 4004 smatra se prvim mikroprocesorom u suvremenome smislu. 4-bitni i4004 godinu kasnije je slijedio i 8-bitni i8008, slične arhitekture.
Tvrtka Digitron iz Buja predstavila je džepno računalo (kalkulator) malih dimenzija koje je obavljalo sve četiri temeljne računske radnje, a rezultate prikazivalo velikom brzinom na LED zaslonu. Bio je to prvi džepni kalkulator proizveden u Europi (nakon Amerike i Japana). Godinama je ime tvrtke "Digitron" bilo sinonim za džepna računala.
Multimedijski nastavni i znanstveno informacioni centar u Zagrebu zajedno su osnovali Referalni centar Sveučilišta u Zagrebu i Zavod za unapređivanje stručnog obrazovanja SRH s prvenstvenom namjenom omogućavanja učenicima i nastavnicima rad s najnaprednijom tehnologijom, posebice interaktivnim pristupom, u učenju i podučavanju. U tu svrhu nabavljen je Hewlett Packard HP2000 Time-Sharing sustav koji se programirao u jeziku Basic, a omogućavao je simultani rad do 16 korisnika načelom podjele vremena obrade (eng. time-sharing).
Kompanija Xerox razvija Alto, stroj s povijesno prvim grafičkim radnim sučeljem, kojim se upravlja posebnim, izumljenim "mišem". Iako nikada nije došlo do serijske proizvodnje, Alto sučelje izravna je preteča svih suvremenih grafičkih radnih sučelja, od X-windowsa (rabljenih na Unixu/GNU Linuxu) do Microsoft Windowsa, Androida itd. Xerox Alto bio je izravni uzor po kojem je Apple napravio cijeli grafički radni sustav za model Apple Lisa. Apple Macintosh neovisno je razvijana dorada Lise, s dorađenim radnim sustavom.
a) uporaba visokointegriranih sklopova
b) razvoj mikroprocesora – integriranoga glavnoga obradnoga sklopa
c) sustavi postaju sve manji i jeftiniji
d) smanjivanje komponenti omogućuje postupno veliko povećanje brzine obrade
c) eksponencijalno širenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija među općom populacijom.
d) pojava izuzetno velike količine proizvođača
e) uporaba računala, računara i obradnika kao upravljača svakodnevnih uređaja
f) razvoj izuzetno malih prijenosnih integriranih uređaja koji ujedinjuju niz raznorodnih naprava
To su godine u kojima mnogi proizvođači integriranih sklopova razvijaju svoje inačice mikroprocesora. Najvažniji u to doba bili su i8080 i MC6800, a mnogo trajnije, do polovice 1990.-ih, i MOS 6502, glavni procesor u cijelome nizu "kućnih" i "hobi" strojeva, od kojih je vjerojatno najistaknutiji i najvažniji Apple II. Intel 8080 podosta je brzo zastario pojavom njegova mnogo boljeg "nasljednika" kojeg je razvila tvrtka Zilog. Z-80 pojavio se 1976. godine, a intenzivno se rabio duboko u 1980.-e.
Tvrtka MITS (Micro Instrumentation and Telemetry Systems) dizajnirala je prvi "mikrokompjutorski" sustav s mikroprocesorom Intel 8008.
Seymour Cray konstruirao je 64-bitni vektorski superkompjutor koji je, kasnije u raznim dorađenim verzijama (Cray-XMP, Cray-YMP, Cray-2, Cray-3), više od 20 godina bio među najbržim superkompjutorima na svijetu. Cray procesori bili su konstruirani uporabom najbržih niskointegriranih sklopova, većinom svega oko 4 vrste raznih integriraca, te su svojom fizičkom veličinom i oblikom bili prilagođeni brzini propagacije signala u odnosu na brzinu rada.
Steve Wozniak dizajnirao je 8-bitni sustav temeljen na mikroprocesoru 6502. Apple II postao je najprodavaniji i najpoznatiji "kućni" kompjutor svojega vremena. Izuzetno dugačak proizvodni vijek (u nekoliko inačica, ali izravno kompatibilnih) od gotovo 20 godina proizvodnje pokazuje njegovu popularnost, posebice potaknutu velikim količinama razvijenoga softwarea u čemu su sudjelovali svi slojevi programera i korisnika – profesionalno i privatno.
Chuck Peddle dizajnirao je 8-bitni kućni sustav također zasnovan na 6502, osobito popularan u školama SAD-a i Ujedinjenoga Kraljevstva.
Potaknut naglim razvojem tržišta "kućnih" i "hobi" kompjutora, International Business Machines (IBM) odlučio je predstaviti "osobni" sustav ("Personal Computer"), zasnovan na mikroprocesoru i8088, nešto kasnije na i8086. Jak ugled IBM-a kao gotovo stogodišnje tvrtke bitno je utjecao na brzinu prihvaćanja i standardiziranja strojeva zasnovanih na njihovom dizajnu. Većina suvremenih kompjutora još je uvijek izravno, na najnižoj razini strojnoga kôda, kompatibilna s originalnim IBM PC-om. Taj utjecaj može se promatrati dvojako – i kao pozitivan u smislu standardizacije, i kao negativan u smislu gušenja razvoja gotovo svih alternativnih, često mnogo boljih, arhitektura.
Motorola je razvila 32-bitni mikroprocesor s 16-bitnom vanjskom sabirnicom, koji se još uvijek mnogo rabi i u redovnoj je proizvodnji. U inačicama s 32-bitnom vanjskom sabirnicom (MC 68020 i slijednici) postao je daleko najvažniji obradnik u tzv. supermikrokompjutorima, radnim stanicama 1980.-ih i ranih 1990.-ih godina, poput SUN-3 serije.
Tvrtka Atari, poznata već tada po strojevima (konzolama) za igru, razvija 8-bitni kućni sustav, i opet zasnovan na 6502, koji, za razliku od drugih konkurenata ima kvalitetnu grafiku i dobar zvuk.
Branimir Makanec konstruirao je KAG A2 u tvrtki Ivasim u Ivanić-Gradu.
Miroslav Kocijan konstruirao je prvi 8-bitni kućni sustav hrvatske proizvodnje, zasnovan na 6502 mikroprocesoru. Nastao je u tvrtki PEL Varaždin, a proizvedeno je samo 200 komada.
Zorislav Šojat razvija za Ivasim Elektroniku iz Ivanić-Grada poluprofesionalni sustav s dva glavna 8-bitna procesora (6502 i Z80) i pomoćnim 6502 u tastaturi. Dodatno mogla se ugraditi i pločica s 32/16-bitnim MC 68000 procesorom. Sustav je mogao biti pogonjen s nekoliko različitih radnih sustava, što je omogućilo korisničku uporabu velike količine postojeće programske potpore. IVEL Z-3 u prodaju je krenuo 1984. To je prvi stroj u bivšoj Jugoslaviji s ugrađenom hrvatskom latinicom i srpskom ćirilicom, te hrvatskome prilagođenom tastaturom.
Sun Microsystems jedna je od najutjecajnih tvrtki na svijetu u promidžbi i razvoju umrežavanja, od koje potječu mnogi izumi. Na primjer, najvažniji mrežni protokol za izravni dohvat udaljenih datoteka – NFS (Network File System), ili pak programirni jezika Java. Ime SUN dolazi inicijalno od "Stanford Univesity Network", stroja koji je preteča svih Sun radnih stanica. 1980.-ih SUN radne stanice zasnivale su se na MC 68000 seriji mikroprocesora. Sve Sun radne stanice grafičke su, iako su kasnije proizvođeni i sustavi za uporabu u grozdovima, a temeljni im je radni sustav uvijek bio SunOS (kasnije zvan Solaris), dorađena inačica Unixa. Sun Microsystems razvio je 1987. i vlastiti mikroprocesor imenom "SPARC", kojeg se slijednici još uvijek proizvode. 2010. godine tvrtka Oracle kupila je Sun, pa se od toga doba ime pomalo gubi. Većina suvremenih UNIX i GNU Linux radnih sustava može upravljati Sun radnim stanicama svih generacija.
Voja Antonić razvio je sustav čiji su se dijelovi naručivali preko časopisa Računari. Dijelovi su se lemili u kućnoj radinosti, a bilo je potrebno nabaviti (ili napraviti) i kućište. Poslije je nastala i tvornička inačica.
1983. Acorn Computers započinje razvoj vlastitoga mikroprocesora zasnovanoga na arhitekturi smanjenoga broja instrukcija (RISC). Suvremene verzije toga procesora 2010. godine bile su zastupljene u 95% pametnih telefona i 35% digitalnih televizora. Udio ARM procesora kao osnove mnogih različitih strojeva i uređaja i dalje raste.
Branimir Makanec u tvrtki Ivasim iz Ivanić-Grada konstruirao je sustav koji se najviše koristio u hrvatskim srednjim školama, a bio je kompatibilan s Apple II softwareom, s poboljšanim performansama i radnim sustavom. Ultra je imala ugrađenu latinicu i ćirilicu i hrvatskome prilagođenu tastaturu. Kapice tipaka su se, kao i za IVEL Z-3, proizvodile u Digitronu Buje.
U to doba Unix je već bio izuzetno popularan, posebice u visokoškolskim, znanstveno-istraživačkim i razvojnim ustanovama i tvrtkama. Međutim tih godina Unix se počinje naplaćivati. Richard Stallman stoga je zamislio projekt GNU ("GNU's Not Unix"), s ciljem razvoja potpuno besplatnoga radnoga sustava kompatibilnoga s Unixom, zasnovanoga na kolektivnom razvoju softwarea. 1985. Stallman je organizirao i Free Software Foundation, koja promiče opću slobodu proučavanja, distribucije, pisanja i mijenjanja softwarea, tj. programa i programske potpore svih vrsta. To je dovelo do silnoga razvoja kolektivno razvijanih programskih rješenja, primjena, algorigama (postupnika), radnih sustava itd.
Lisa je cjelokupno bila zasnovana izravno na Xerox Alto načelima, ali je bila spora i neefikasna. Veoma brzo ju je zamijenio slično zamišljen ali mnogo efikasniji Apple Macintosh. Oba se zasnivaju na MC 68000.
Miroslav Kocijan razvio je osobni kompjutor, na temelju 6502, koji je, u dorađenoj verziji, postao standard u hrvatskim osnovnim školama od 1985. do 1990. godine.
Razvoj tvrtke PEL Varaždin, poboljšane grafike i zvučnih mogućnosti, no nikada nije došlo do tvorničke proizvodnje.
Poboljšana verzija prvog Orla YU 102, proizvođen u tvrtki PEL Varaždin.
Microsoft je tek 1985. predstavio grafički upravljački sustav (koji se vrtio na radnome sustavu Microsoft DOS) relativno ograničenih mogućnosti, u odnosu na Apple Lisu i Macintosh, a posebice u odnosu na strojeve koji su mogli rabiti Unix.
Poznat i kao Intel 386, i386 ili „386” – na 32-bita prošireni 16-bitni i8086. Prvi sustav s mikroprocesorom Intel 80386 predstavio je Compaq. Kasnivši punih 6 godina u razvoju 32-bitnoga obradnika za Motorolom MC 68000, te dotadanjim nedostatkom mogućnosti "virtualizacije" memorije, na strojevima zasnovanim na Intelovim procesorima (dakle svim IBM kompatibilnim kompjutorima) tek su se pojavom i80386 mogli početi razvijati ozbiljniji višeobradni i višekorisnički radni sustavi, poput Unixa. Ipak je još dugo potrajalo da se inačice Unixa ili kasnijega GNU Linuxa besprijekorno izvode na IBM PC kompatibilnim strojevima.
Nastao na temelju ARPANET-a, Internet se kao opća komunikacijska paketna mreža, zasnovana na internetskim adresama i protokolima, počeo naglo širiti, prvenstveno zalaganjem znanstveno-istraživačkih i prosvjetnih zajednica. Internet znači zapravo "među-mrežnik", tj. sustav koji omogućuje globalno međusobno povezivanje različitih lokalnih mrežnih instalacija. Razvija se i imenovni sustav strojeva (Domain Name Service). Korisnički vid interneta tada je obuhvaćao e-poštu, telnet (udaljena komunikacija s radnim sustavima), dohvat datotečnih repozitorija raznih vrsta (primjerice neki rani kratki Pixarovi animirani filmovi mogli su se već u to doba "skinuti" s Interneta) i neke druge usluge.
Tvornica računskih strojeva Zagreb proizvela je sustav koje je bio kompatibilan s IBM PC XT.
Tim Berners-Lee s instituta CERN, razmišljajući o mogućnosti bolje prezentacije znanstvenih radova na Internetu, zaključio je da treba rabiti načela hiperteksta (hipertekst je tekst u kojem su ugrađene poveznice na druge tekstove, slike, grafikone, filmove i druge vrste dokumenata). Nazvao ga je World Wide Web, te je razvio odgovarajući "HyperText Transport Protocol – http" i programski poslužitelj hipertekstualnih stranica. Od druge polovice 1991. WWW je javno pristupačan i objaviteljima i korisnicima informacija. U suvremeno doba toliko je važan da se često miješa s pojmom Interneta, komunikacijskoga sustava na kojem radi.
Linus Torvalds, nezadovoljan činjenicom da do toga doba još nije bila razvijena GNU jezgra (kernel) radnoga sustava, odlučio je napraviti vlastitu, kompatibilnu s potrebama koje radni sustav tipa Unixa (i GNU-a) ima. Jezgra radnoga sustava najniži je sloj, odmah iznad fizičkoga ostvarenja stroja, te obavlja sve temeljne upravljačke funkcije hardwareske razine, kao i funkcije raspoređivanja vremena i upravljanje memorijskim prostorima. Cjelokupni radni sustav zasnovan na Linux jezgri i GNU nadgradnji zove se GNU Linux.
Frank Canova je u IBM-u razvio prvi "pametni telefon" (eng. smartphone). Pametni telefoni, osim govorne komunikacije omogućuju i mnoštvo drugih stvari, poput uporabe sata, rokovnika, alarma, mogućnosti računanja, primanja i slanja poruka i e-pošte, pregledavanja Weba, orijentacije u prostoru, igranja igara, fotografiranja i video snimanja, slušanja glazbe, gledanja filmova i drugo. Uistinu se radi o integriranim višenamjenskim i višetehnološkim analogno/digitalnim strojevima.
Razvoj prvog Microsoftovog "suvremenog" radnog sustava, višeobradnog i višekorisničkog, dakle u temelju sličnog Unixu. Svi noviji Microsoft Windows radni sustavi temelje se na daljnjem razvoju Windows NT-a.
a) drastičan pad cijena temeljne opreme i sustava
b) završetak eksponencijalnog rasta brzine obradnog takta
c) više- i mnogo- procesorski sustavi, goleme unutarnje i vanjske memorije
b) grozdovi, gridovi, oblaci, paralelna obrada, ogromne količine podataka
c) uključivanje svakodnevnih stvari u Internet
d) potpuna premreženost i integracija komunikacijsko-informacijske opreme i životnog okoliša
Velika dostupnost jeftine potrošačke informatičke opreme, prvenstveno temeljene na kompatibilnosti s IBM PC, u odnosu na izuzetno skupe i teško dobavljive superkompjutore, dovela je do razrade ideje o uporabi strojeva "koji se mogu kupiti u dućanu" u znanstveno-istraživačke svrhe, ako ih se spoji u jedinstven grozd (eng. cluster), te programira tako da u paralelnome radu rješavaju zadane probleme. Jacek Radajewski i Douglas Eadline prvi su opisali takav pristup, nazivajući ga Beowulf. (Svi su suvremeni grozdovi uistinu Beowulf grozdovi.)
Naglim povećanjem količine objavljenih hipertekstnih stranica na Webu (WWW-u) sve je veća postajala i potreba za mogućnošću pretraživanja svih postojećih stranica po ključnim riječima. Iako su takve tražilice postojale od početaka razvoja Weba, tek je trudom i inventivnošću Larrya Pagea i Sergeya Brina postignut zadovoljavajući rezultat, tj. točnost, opsežnost pretrage i brzina. Svoju tražilicu nazvali su Google, prema nezamislivo velikome broju (10100 ) zvanome Googol.
Za potrebe računarstva visokih performansi, koje se rabi u mnogim znanstvenim istraživanjima, počeo se razvijati srednji programski sloj (tzv. middleware) između radnih sustava na pojedinim grozdovima i korisničkih programa, koji omogućuje ravnomjerno raspoređivanje obradne snage grozdova razasutih na širokome području. Institut Ruđer Bošković i SRCE organizirali su stvaranje CRO-GRID infrastrukture i aktivno sudjelovali u razvoju Europske Grid Infrastrukture (EGI).
GPGPU kratica je od engleskoga "General-purpose computing on graphics processing units", dakle uporabe grafičkih kartica i njihovih grafičkih obradnika za potrebe opće obrade podataka. Nakon višegodišnjeg naglog razvoja grafičkih kartica, pa kasnije i grafičkih procesora, potaknutog razvojem kompjutorskih igara, 2001. godine postalo je moguće upotrijebiti te grafičke obradnike kao su-obradnike (koprocesore) glavnima u negrafičkim primjenama. GPGPU pristup trenutačno u potpunosti vlada superkompjutorskim instalacijama.
Jimmy Wales i Larry Sanger zamislili su i osnovali Wikipediju kao potpuno otvorenu Internetsku enciklopediju, bez ikakvog središnjeg redakcijskog nadzora, koji uređuju korisnici (čak i anonimni) za druge korisnike. Iako je takav pristup u početku izazvao negodovanje enciklopedista, koji su tvrdili da će takvim pristupom nastati "pseudoenciklopedija pseudoznanja", razvoj je pokazao da se u međuvremenu Wikipedija pretvorila u jedan od najboljih i najsigurnijih izvora enciklopedijskog znanja, bitno doprinoseći Internetu kao svesvjetskoj mreži znanja.
2002. godine Intel Pentium 4 postiže frekvenciju rada od 3 GHz. Pri toj čestoti u jednom ciklusu svjetlost prijeđe svega 10 centimetara, a električni signal oko 7 do 9 cm, ovisno o vrsti vodiča i manje. To znači da sve komponente cjelokupnoga središnjeg obradnika, kao i neophodna količina memorije, moraju biti na dvostruko manjoj udaljenosti od navedene, kako bi surađivale na toj frekvenciji. 2011. godine postavljen je svjetski rekord radnoga takta od 8,429 GHz, ali najveća većina suvremenih procesora radi na ne više od 4 GHz. Da bi se i nadalje postiglo ubrzanje brzine obrade rabi se više procesora ili procesori s više obradnih jezgri (eng. cores), te unutarprocesorska obrada više naredbi odjednom. U razvoju kompjutoristike trenutačno je najveći problem razvoj algoritama za paralelno procesiranje.
Mark Zuckerberg u suradnji s kolegama s Harvarda razvija društvenu mrežu, koja uskoro postaje svesvjetska platforma za komunikaciju i razmjenu sadržaja.
Chad Hurley, Steve Chen i Jawed Karim napravili su javni i besplatni servis na kojem korisnici mogu slobodno objavljivati video uratke. To je omogućilo nevjerojatno veliku dostupnost najrazličitijih znanja, informacija (i dezinformacija), zabave, umjetnosti, glazbe itd. izuzetno širokom krugu ljudi.
Tvrtka Amazon predstavila je svoj "Elastic Compute Cloud" (elastični obradni oblak), te time popularizirala pojam Cloud Computing. Temeljna ideja obrade u oblaku je da korisniku nije uopće važno gdje, na kojem i na kakvom se stroju drže ili obrađuju njegovi podatci, već on "zakupljuje", tj. rabi, virtualni stroj koji odgovara njegovim željama, potrebama i zahtijevima. Obrada i pohrana u Oblacima sve je važniji način uporabe informatičke tehnologije.
Iako je sam naziv Internet of Things (Internet stvari) još 1999. izmislio Kevin Ashton, može se reći da je Internet stvari uistinu postao stvarnost 2008./2009. godine, kada je broj "stvari", tj. strojeva svih vrsta, priključenih na Internet postao veći od broja ljudi koji rabe Internet.
Razvoj Interneta doveo je do potrebe obrade enormih količina podataka. Količina "stvari" vezanih na Internet (kao primjerice raznih senzora, mobilnih telefona, nosivih nadglednika zdrastvenoga stanja, povezanih vozila, kućanskih aparata itd.) zahtijeva obradu tih podataka na mnogo nižoj razini nego li ju predviđa Oblak. Obradu u magli (Fog Computing) prvi su opisali Flavio Bonomi, Rodolfo Milito, Jiang Zhu i Sateesh Addepalli. Magla predviđa spuštanje velike količine obrade podataka do takozvanih rubnih uređaja, malih, privatnih i široko rasprostranjenih strojeva koji još uvijek zadovoljavaju mogućnošću programiranja i obrade.
Obrada u magli ne može biti izvedena u velikome broju uređaja koji su prvenstveno vezani uz nadzor i upravljanje našim fizičkim okolišem (kao primjerice klimatizacijski uređaji, semafori, energodistributivne mreže, javna i privatna rasvjeta itd.). Ti uređaji moraju imati samostalnost odluke i mogućnost izravnoga slušanja ljudske naredbe, te ne smiju moći biti kontrolirani ili na koji drugi način izravno upravljani izdaleka. Da bi se riješio problem uključivanja strojeva i uređaja koji moraju biti samostalni i samodostatni, ali mogu bitno pridonijeti općem ljudskom životu ako su koordinirani, Yingwei Wang, Karolj Skala, Zorislav Šojat i Andy Rindos idejni su začetnici Dew Computinga (obrade u rosi). U Rosi, zbog nepreglednog mnoštva najrazličitijih sadašnjih i budućih uređaja, neophodno je s obrade podataka prijeći na obradu informacija. Dew Computing je postao jako aktivno područje razvoja, te je 2018. osnovan i IEEE Special Techical Community s ciljem razvoja arhitekture Rose, definiranja informacijske ontologije, komunikacijskih protokola, programskih međuslojeva, te konačno standardizacije.
U svome radu na DewCom konferenciji 2018. Karolj Skala i Zorislav Šojat upozorili su na potrebu i iznijeli ideju stvaranja jedinstvenoga kompatibilnoga hijerarhijskoga obradnoga i servisnoga sustava koji ujedinjuje sve razine obrade (Rosa, Magla, Oblak), ali u sebi kao integralni dio sadrži i slobodno ljudsko društvo, ljude i prirodu: Ekosustav duge.
Natrag na Virtualni multimedijski centar