Bilinja (zxivotna) etika - autopoieticxna (samotvorbena) etika
Ustrojna ili zxivotna etika, etika je napose djelatnika i djelovanja, kaste koju Japanci zovu “geko”, a Indijci “sudra”. Po sv. Tomi Akvinskome (i po Aristotelu) svako je ˛ivo bięe obdareno bilinjom, tj. zxivotnom, mocyi dusxe (lat. potentia vegetativa animae), koja omogucyuje samoodrzxanje sebe kao jedinke i svoje vrste. Po njemu, tri su osnovna dijela mocyi samoodrzxanja: hranidba (lat. nutritio), rast (lat. augmentum) i razmnozxavanje, nacxelno radyanjem (lat. generatio). Kako te djelatnosti ne zavise od ljudskoga razuma i volje nisu time ni cyudoredne niti necyudoredne, pak po sv. Tomi Akvinskome ne ulaze u vidokrug filozofije cyudoredya. Pa ipak, svaka djelatnost, u nasxem razmatranju napose ona usmjerena cilju, ostvaruje posljetke na okolici. Samoustrojba sustava koji promatramo i okolice tezxi stvaranju stanja dobre ustrojbe, dakle dobrosti, pa time istovremeno utjecxe i na kakovost dobrosti ustrojbe drugih djelatnih cjelina u svezi s tom okolicom.
Vrsnost, a time i dobrost, nije odredyena unutar bilo koje pojedine jedinke ili sustava, a to ukljucxuje sve sustave. Vrsnost, pa time eticxnost, tj. odnos prema dobrome, dobrosti, pojedinoga cxlanka mjeri se uvijek iskljucxivo u odnosu prema svim ostalim cxlancima, drugim rijecxima neki je dinamicxki sustav eticxan samo kroz odnos dobrosti ustrojbe s njegovom okolicom, tj. sa svima drugima s njim opcyitbeno povezanima dinamicxkim sustavima. To uistinu postavlja na pravo mjesto moralne vrijednosti i dovodi ih u ravnotezxu. U tome okruzxju primijecyujemo da osim nacxela samoustrojbe djeluje veoma jako i nacxelo samotvorbe (grcx. αυτοποιησις /autopoie:sis/), te uistinu etiku samodostatnih sustavah mozxemo nazvati autopoieticxnom etikom.
Autopoiesis dolazi od grcxkih rijecxî αυτος /autos/, sahm, glavom, od svoje volje, bez drugih... i ποιησις /poie:sis/, tvorenje, cxinjenje, pravljenje, zgotavljanje, djelo, takodyer napose i pjesnicxko stvaranje, pjesnisxtvo, pjesan, pjesma, ali i, sxto je veoma bitno, posinjenje, posvojenje. U kibernetsko-sustavoslovnome smislu samotvorbena, autopoieticxna etika, dakle etika samotvorbenih samodostatnih sustavah, etika je koja se zasniva na samostalnoj samoustrojbi slozxenoga, ali na promatrani nacxin neustrojenoga, skupa ustrojbeno sposobnih cxinbenikah u okruzxju (koje se sastoji od tih navedenih cxinbenikah) koje zadovoljava preduvjete za pojavu samotvorbe. U okolini koja zadovoljava preduvjete i koja je pri tome sastavni dio cjeline u kojoj dolazi do samoustrojbe, dolazi do pojave autopoieticxnosti, dakle samotvorbe. Tako stvoreni ustroji bit cye dobro ustrojeni u odnosu na njihovu okolinu. Kod samotvorbene etike veoma je bitno da se u pravi cxas za svako pojedino sjeme posiju sjemena namjerenih ustrojah na pravilno odredyena, namijenjena i pripremljena mjesta u okruzxju.
Kao sxto je u znanosti o ustrojbi i sustavima poznato, pojam samodostatnosti predpostavlja postojanje “zxivotnih” sustavah, cxija je glavna znacxajka izuzetna otpornost na veliko polje vanjskih poremecyajnih utjecajah, koji se prigusxuju unutarnjim samoustrojbeno i samotvorbeno prilagodljivim ustojem. Samodostatni sustavi predpostavljaju dakle mogucynost svojega prezxivljavanja i u ponekad veoma neprilicxnim, za njih neprijateljskim stanjima i okruzxjima, jer u slucxaju nemogucynosti svoje izravne povezbe s visxim hijerarhijskim razinama djeluju samostalno, pri tome samostalno tezxecyi za ponovnom povezbom u jedinstvo sverazinskoga sustava.
Takodyer je veoma vazxno spomenuti da pri samotvorbi dolazi i do “posvojenja” manjih i manje sposobnih pod-sustavah i pod-ustrojah. To uistinu znacxi da cye vecyi i zxivotniji sustav prigrliti manji, te mu u tome okrilju omogucyiti i potaknuti njegov samostalan razvoj i rast. Dakako, postoji i mogucynost da, ako sustav nije dobro zasadyen, odredyen broj “posvojenih” manjih i manje sposobnih pod-sustava i pod-ustroja dovede do gusxenja glavnoga sustava, te pri tom dolazi do sxirega eticxkoga zastranjenja. Ipak, na razini gospodarstva i, napose, drzxavnisxtva, samotvorbenost nacxelno uspijeva obraniti cyudoredye i cxinoredye od bitnijih zastranjenjah, dakako ako su sama nacxela te etike pravilno zasadyena u promatranoj drusxtvenoj zajednici. Drugim rijecxima recxeno, samotvorbena etika prihvacya i poticxe zasnivanje ustrojbi koje se naizgled ne bi mogle dovoljno razviti za samostalno prezxivljavanje, tj. nisu u podpunosti samodostatne, vecy samo imaju mogucynost zxivotne samodostatnosti, jer im nacxelom posvojenja u okrilju jacxih ustrojbi omogucyuje nesmetan rast do podpunoga samodostatnoga osamostaljenja. Na taj nacxin jacxa ustrojba, jacxi sustav i novorazvijeni sustav zajednicxki omogucyuju vrstnije postizanje zajednicxkoga cilja ukupne dobrobiti, sxto je i bila nakana “posvojenja”.
Takovim nacxinom ustrojbe svih dijelovah navedenoga sustava postizxe se mogucynost da taj sustav, kada dodye u svoje stanje autopoieticxnosti, dakle u stanje u kojem se trajno odvija tecxaj samotvorbe, sahm tezxi svomu vrstnomu opstojanju i organski odredyuje potrebe prosxirenja, samodostatno se odrzxavajucyi i kakovostno se sxirecyi, pa dakako, odjekujucyi na promjene u okolini (drusxtvene, politicxke, duhovne, gospodarske i druge), ostvaruje svoju prilagodbu. Drugim rijecxima recxeno, taj novi sustav pocxinje samostalno zxivjeti, a u odnosu prema okolini ponasxa se uistinu eticxno, jer, medyu ostalim, ne uzima od okoline visxe nego sxto mu je uistinu potrebno, tezxecyi pri tome, a to je posebice vazxno, dobrobiti, dobrome ustroju, cjelokupnosti sxirega sustava.
Autopoieticxna etika uistinu je holisticxna (od grcx. ‛ολος /holos/ - cio, cxitav, podpun, sav; pa tako i ‛ολα /hola/, pl. - cjelina, drzxava, svemir), iako je tijekom vremena u nekih uljudaba bila prvjenstveno holozoicxna (od grcx. χολος /holos/ - cio, cxitav, podpun, sav i grcx. ζωον /zo:on/ - ono sxto zxivi, zxiv stvor).
Latinički portal Hrvatskoga Mislilišta
Glavni portal - svjetlostna umjetnost, knjižnica, kompjutoristika...
Zakljucxak