Kako je očito da je složenost predloženoga projekta preporoda i obnove Hrvatskoga kraljevskoga grada Knina kao duhovnoga, uljudbenoga, znanstvenoga i gospodarskoga izvorišta izuzetno velika, te da zadire u društveno-sociološke, političke i gospodarske činbenike, te posebno utječe na razvoj do sada na svoj način zapostavljenoga područja Hrvatske Države, prijeko je potrebito u provedbi projekta od samoga početka, dakle od strateške preko taktičke i logističke do operatičke djelatnosti, kroz sve njima pridružene poslovne djelatnosti, dakle financije, razvoj, činbu i promičbu pravilno ustrojiti procesne djelatnosti, drugima riječima rečeno pravilnim slijedom kibernetski ustrojiti projekt, od uvođenja svake pojedine navedene djelatnosti, te ih pravilno voditi kroz njihovu orijentaciju i uobliku, sve do konačne primjene.

Očito je da svrhovito provođenje takvoga projekta zahtijeva pravilnu uporabu ustroja, postupakâ, metodâ i sredstavâ. Stoga je važno u provedbi projekta krenuti načelima sustavne ustrojbe. Prijeko je potrebito pravilno ustrojiti odvijanje ustrojbenih ciklusâ u okviru i kronološkoga⁵ i kairološkoga⁶ ustrojbenoga vremena.

Uoblikom temeljnih djelatnostî u okviru kairoloških slijedovâ, koji služe kairološkome planiranju tečaja projekta, postižemo takove slijedove kairoloških ciklusâ⁸ koje se pravilno uslijeđuju u ostvarbu projekta.

Pojedine cikluse u kairološkome slijedu možemo načelno prikazati ovako:

Primjenom modela sustavne ustrojbe, koji je temeljen na predpostavci sedam, odnosno osam makrostrateških mijenâ odredbe modela, na predpostavci pet koraka makrostrategije, odnosno pet ciklusa koji se odvijaju u okviru svake od naznačenih mijenâ, te na predpostavci tri mikro i makroorganizacijska tečaja, pojednostavnjujući koliko je to god moguće dobivamo slijedeće nuždne mijene provedbe:

0. Pobuda

Pobuda ostvarenja preporoda Hrvatskoga kraljevskoga grada Knina kao duhovno-uljudbeno-znanstveno-gospodarskoga izvorišta odnosi se na zbivanja u okviru matičnoga sustava okružja, te proizlazi iz nezadovoljstva postojećim ustrojbenim stanjem. Očito je da postojanje pobude samo po sebi uključuje i provedbu drugoga koraka, a to je predhodna studija, tj. ovaj spis.

1. Predhodna studija

U ovoj predhodnoj studiji provodi se prepoznavanje, tj. odredba osnovnih problemâ, utvrđivanje da li se ti problemi mogu rješavati postojećima, ili pak zahtijevaju nove pristupe i načine djelovanja, određivanje naznake novih rješenjâ i izvodivosti tih rješenjâ sa stajališta društvenih, gospodarskih i drugih mogućnosti, te izbor smjera i načina, te pravovremenosti, sukladno navedenim vremenima, provedbe koji najviše obećavaju s obzirom na moguća rješenja.

2. Glavna studija

Glede na navedena metodološka načela potrebito je pristupiti izradi glavne studije, što zahtijeva sveukupnost izvorâ i ljudstva, odnosno odvija se u okviru određenoga “predsustavnoga” modela kojemu je zadaća odrediti novi model sustava. Zadaća je glavne studije preporoda Knina kao hrvatskoga duhovno-uljudbeno-znanstveno-gospodarskoga izvorišta pretopiti temeljni smjer, tj. načela rješavanja iznesena u ovoj Predhodnoj studiji u cjelokupnu prvotnu predočbu novoga sustava. Temeljem glavne studije može se prijeći na četvrtu mijenu, tj. studiju dijelova.

3. Studija dijelovâ

U ovoj mijeni provedbe ostvarenja preporoda Hrvatskoga kraljevskoga grada Knina kao duhovno-uljudbeno-znanstveno-gospodarskoga izvorišta potrebno je detaljno razložiti, razčlaniti i razglobiti, te razraditi sve za provedbu važne dijelove.

Unutar svakoga od pojedinih dijelovâ potrebno je potanko razraditi sve, pa i najmanje, činbenike pojavnosti tih dijelovâ, i to uvijek u odnosu na cjelinu i na kibernetski određenu okolinu.

4. Uoblika sustava

U ovoj mijeni tvorbeno se i oblično stvara novi sustav, što sada uključuje tvarnu izgradnju i ustrojbu svih u predhodnoj mijeni zamišljenih i potanko razrađenih dijelovâ, te stvaranje ustrojbenih tokova, dakle načela zamišljanja djelatnostî, načela upravljanja djelatnostima, načela donošenja odlukâ u svezi s djelatnostima, načela provođenja odlukâ u svezi s djelatnostima i načela nadzora provođenja odlukâ u svezi s djelatnostima unutar i između svih dijelovâ potrebitih za provođenje projekta, razrađenih u predhodnoj mijeni (Studija dijelovâ), sukladno suvremenoj teoriji sustavâ, te razrade tijekova, tokova i tečajeva djelovanja.

5. Uvođenje sustava

U ovoj mijeni treba pravilnom pripremom okružja, tj. promičbom i inim djelatnostima, stvoriti ozračje u kojem će se sve djelatnostî vrstno odvijati. Za to vrstno odvijanje nuždna je trajna djelatna, na kibernetskim metodama zasnovana, uskladba novoga sustava s okružjem, na mikro- i makro-razini, tj. sa svakim pojedincem, dakle ljudskom jedinkom, i s državom kao cjelinom.

6. Učinak sustava

Tek u ovoj mijeni preporođeni Hrvatski kraljevski grad Knin postaje uistinu duhovno-znanstveno-uljudbeno-gospodarsko izvorište, te model prema kojemu se i ostali dijelovi zapuštenih hrvatskih zemaljâ mogu kakovostno i vrstno razvijati. Svakako, ma koliko god taj sustav bio samodostatan, on zahtijeva upravljanje, opsluživanje i nadzor.

7. Sažetak učinka – pobuda – zatvaranje kairološkoga ciklusa

Kao što je samo po sebi razumljivo, kairološki se ciklus mora zatvoriti. Temeljem ostvarenja svih navedenih mijenâ moći će se u sažetku učinka odrediti ponovna pobuda za poboljšanjem sustava. Time se stvara ustrojno samodostatan sustav.

Slika prikazuje cjelokupnost ciklusa projekta provedenoga sustavnom ustrojbom.

U kibernetsko-sustavoslovnome smislu samotvorbena, autopoietična⁹ metoda, dakle metoda samotvorbe, je metoda koja se zasniva na samostalnoj samoustrojbi složenoga, ali na promatrani način neustrojenoga, skupa ustrojbeno sposobnih činbenikâ u okružju (koje se sastoji od tih navedenih činbenikâ) koje zadovoljava preduvjete za pojavu samotvorbe. U okolini koja zadovoljava preduvjete i koja je pri tome sastavni dio cjeline u kojoj dolazi do samoustrojbe, dolazi do pojave autopoietičnosti, dakle samotvorbe. Metoda samotvorbe rabi navedenu samotvorbu tako da se u pravi čas za svako pojedino sjeme posiju sjemena namjerenih ustrojâ na pravilno određena, namijenjena i pripremljena mjesta u okružju.

Također je veoma važno spomenuti da pri samotvorbi dolazi i do “posvojenja” manjih i manje sposobnih pod-sustavâ i pod-ustrojâ. To uistinu znači da će veći i životniji sustav prigrliti manji, te mu u tome okrilju omogućiti i potaknuti njegov samostalan razvoj i rast, ili, što se također može zbiti, ako sustav nije dobro zasađen, da određen broj “posvojenih” manjih i manje sposobnih pod-sustava i pod-ustroja dovede do gušenja sustava, te se kod osnvnih postavki treba i tome voditi računa. Drugima riječima rečeno, metoda samotvorbe omogućuje i potiče zasnivanje ustrojbi koje se naizgled ne bi mogle dovoljno razviti za samostalno preživljavanje, tj. nisu u podpunosti samodostatne, već samo imaju mogućnost životne samodostatnosti, jer im načelom posvojenja u okrilju jačih ustrojbi omogućuje nesmetan rast do podpunoga samodostatnoga osamostaljenja. Na taj način jača ustrojba, jači sustav i novorazvijeni sustav zajednički omogućuju vrstnije postizanje zajedničkoga cilja, što je i bila nakana “posvojenja”.

Prenoseći navedenu teorijsku postavku na razinu ostvarenja preporoda Knina kao duhovno-znanstveno-uljudbeno-gospodarskoga izvorišta, da bismo izrabili mogućnosti samotvorbe u skupu ustrojbeno sposobnih činbenikâ i njihovih spregâ, stanje, tj. sustav i njegovu okolinu, moramo tako postaviti da stavno određujemo složene činbenike zatvorenoga sustava okoline i navedenoga sustava, stvarajući dakle nadsustav kojemu omogućujemo samotvorbu, te ujedno čineći sve da bi izbjegli zamke moguće loše ustrojbe sustava i pripadajući im pod-sustavâ i pod-ustrojâ, tj. ukupnosti Knina kao duhovno-znanstveno-uljudbeno-gospodarskoga izvorišta.

Takovim načinom ustrojbe svih dijelovâ navedenoga sustava postiže se mogućnost da taj sustav, kada dođe u svoje stanje autopoietičnosti, dakle u stanje u kojem se trajno odvija tečaj samotvorbe, sâm teži svome vrstnome opstojanju i organski određuje potrebe proširenja, samodostatno se održavajući i kakovostno se šireći, pa dakako, odjekujući na promjene u okolini (društvene, političke, duhovne, gospodarske i druge), ostvaruje svoju prilagodbu. Drugim riječima rečeno, taj novi sustav počinje samostalno živjeti.

Kao što je u znanosti o ustrojbi i sustavima poznato, pojam samodostatnosti predpostavlja postojanje “životnih” sustavâ, modulâ ili grozdovâ, čija je glavna značajka izuzetna otpornost na veliko polje vanjskih poremećajnih utjecajâ, koji se prigušuju unutarnjim samoustrojbeno i samotvorbeno prilagodljivim ustojem. Samodostatni sustavi predpostavljaju dakle mogućnost svojega preživljavanja i u ponekad veoma nepriličnim, za njih neprijateljskim stanjima i okružjima, jer u slučaju nemogućnosti svoje izravne povezbe s višim hijerarhijskim razinama djeluju samostalno, pri tome samostalno težeći za ponovnom povezbom u jedinstvo sverazinskoga sustava. Samodostatni sustavi razvijaju se načelom podusustavljivanja putem samodostatnih grozdovâ. Pojedini sastavni dio svakoga od tih grozdovâ samodostatna je sustavna opeka (eng. Self-suficient systems block – SSB).

Samodostatna sustavna opeka razčlanjiva je cjelina, koja se sastoji od određenoga broja pod-sustavâ, koji načelno ne predpostavljaju svoju samodostatnost u istome vidu kao opeka koju čine.¹⁰ Pojmu samodostatne sustavne opeke najbliži je grčki pojam o i k o V , ‘skup soba koje čine stan, odnosno kućanstvo’¹¹, pa tako uistinu označava cjelinu. Kao protuteža modernističkomu partikularizmu, koji je u zadnja dva stoljeća uzeo maha, suvremena znanost pokazuje potrebu jedinstvenoga gledanja na svijet. Tako se pojam o i k o V pojavljuje u osnovi riječi ekologija, Hrvatski dakle cjeloslovlje, tj. znanost o cjelini.

Teorija grozdovâ opekom sustava (eng. building block) naziva posljednji podsustav koji se može u danome vidu smatrati prepoznatljivim entitetom.¹² Samodostatnost se cjelokupnoga sustava postiže upravo takovom ustrojbom samodostatnih sustavnih opekâ¹³ da u sebi sadrže sustav ustrojnih razinâ¹⁴ u punini njihovih tečajnih¹⁵ i činbenih djelatnostî¹⁶.

Gledom na razvrstbu osnovnih članakâ koji su nuždni u činjenju ustroja, pa tako i ustrojstva, samodostatne sustavne opeke kao osnovne strojne jedinke u samodostatnome grozdu, možemo razabrati četiri protežnosti:

• Vrste,
• Razrede,
• Mijene,
• Vremena.

Pri samodostatnim sustavima djelatne dijelove ukupnosti ustroja grozda, pa tako i svake pojedine opeke možemo razvrstati u četiri osnovne vrste podustroja (koji dakako nisu samodostatni, ako uopće jesu, u istome vidu u kojem je opeka ili cijeli grozd samodostatan):

• Skladištni podustroj. Skladištni podustroj pojam je koji označuje ukupnost skladištenja: obavijesti, znanja i tvoriva, to jest označuje onaj podustroj samodostatnoga sustava koji služi za ujedinjenje vremenske povezbe tijekom postojanja.
• Ulazni podustroj. Ulazni podustroj prihvaća i pred-obrađuje sve obavijesti i tvoriva koja su prijeko potrebita za održanje sustava. Povratna sprega iz okolice pobuda je koja dolazi sustavu kroz ulazni podustroj.
• Izlazni podustroj. Izlazni podustroj djelatni je podustroj kojim samodostatni sustav utječe na svoju okolinu, mijenjajući je i prilagođavajući.
• Obradni podustroj. Obradni podustroj obrađuje obavijesti i tvoriva, te time stvara sve potrebite nutarnje poduvjete postojanja i opstojanja samodostatnoga sustava.

• Misaoni razred. Misaoni razred djelatnih činbenika preuzima ukupnost upravljanja i nadzora, namišljanja¹⁷ i odlučivanja.
• Obranbeno-borbeni razred. Razred činbenikâ kojemu je zadaća izravna samoustrojba s okolinom.
• Prevozni¹⁸ razred. Razred podustrojnih djelatnostî vezanih na unutarnje prikupljanje, prijevoz i raspoređivanje svih obavijestî i tvorivâ, te prijenost pobudâ i vijestî između svih ostalih djelatnih činbenikâ samodostatnoga sustava.
• Proizvodni razred. Razred koji načelno služi ostvarbi svrhe i cilja samodostatnoga sustava u danoj okolini i u danome vidu njegove djelatnosti.

Svaki samodostatni sustav prijeko je potrebito promatrati u četrima mijenama. Pri tome je iznimno važno napomenuti da se mijene moraju promatrati na svim vremenskim razinama, tj. kroz sva vremena, kako cjelokupnoga sustava ili opeke, tako i svakoga djelatnoga činbenika unutar njega:

• Začeće. Doba začinjanja namjere, namjene, svrhe i cilja.
• Rast. Ostvarba začetoga rađanjem.
• Zrelost. Puna poraba ostvarenoga rastom.
• Umiranje. Zatvaranje kruga po prestanku potrebe porabe.

• Idealno cikličko vrijeme.
• Idealno linearno vrijeme.
• Kronološko vrijeme.
• Kairološko vrijeme.

Ovakovom ustrojbom činbenikâ postiže se samodostatnost samodostatne opeke, te primjenom iste ustrojbene metode na stvaranje grozdova i samodostatnost cjelokupnih sustavâ.

U cjelokupnoj provedbi svih razinâ, vrstâ i mijenâ djelatnostî stvaranja Knina kao duhovno-znanstveno-uljudbeno-gospodarskoga izvorišta prijeko je potrebito rabiti suvremene metode praćenja i ustrojbe velikoga broja djelatnostî, dakle metode kojima usklađujemo jedinstveni zadatak. Pri tome nas prvenstveno zanima logika kairološkoga, ali i kronološkoga, raspoređivanja djelatnostî i samotvorbenih sjemenâ. Pri tome rabit će se metoda većega broja nukleusa, često poznata i navođena pod nazivom CPM metoda, kao i metoda linearnoga raspoređivanja, poznata i pod imenom PERT metoda.

Iz gore navedenih načelâ ustrojbe projekta očito je da se pravilno stvaranje Knina kao sveukupnoga duhovno-znanstveno-uljudbeno-gospodarskoga izvorišta mora ustrojiti porabom suvremenih metodâ.