Bogato i znakovito povijestno nasljeđe
Povoljni uvjeti za život, klimatski, prometni i prostorni, temeljni su razlog trajne nastanjenosti kninskoga područja još od (po nekim nalazima) mlađega paleolitika, ali posve sigurno od neolitika, pa sve do današnjih danâ. Nažalost, predpovijestni i antički lokaliteti nisu sustavno arkeološki istraženi, već se većinom njihovo poznavanje svodi na slučajne nalaze ili prepoznavanje. Srednjovjekovna su nalazišta nešto b
olje istražena, iako se i za njih predpostavlja da ima mnogo lokalitetâ koji još nisu pronađeni, ili su tek naznačeni kao moguće zanimljivi.Iz mlađega starijega kamenoga doba (mlađega paleolitika) postoji samo veoma škrto nalazište iz Gospodske pećine kod Cetine, iako se mogu očekivati i bogatiji ostatci iz toga vremena, gledom na već navedene povoljne životne uvjete u tome području.
Iz mlađega kamenoga doba (neolitika) poznata su nalazišta Plavno, brdo Spas, Knin, špilja Biolin, Konj i Varivode, Oton, Kaldrma, a po nekim nagovještajima moglo bi postojati i nalazište u Biskupiji. Uz to, javljaju se nalazišta na kninskome dijelu Bukovice, u Erveniku, Ivoševcima i Đevrskama. U već navedenoj Gospodskoj pećini odkrivena je
neolitička stanica, isto kao i u nedalekoj Rudelića pećini.Prva eneolitička kultura na širem području Dalmacije odkrivena je na gradini Svetoga Spasa, gdje se predpostavlja da je, od svih nalazištâ jadranske vrste ljubljanske kulture, bilo jedino pravo na
selje, dok su sva ostala bila samo staništa.U razdoblju između eneolitika i ranoga brončanoga doba oko izvora rijeke Cetine pojavljuje se cetinska kultura. Ostatci cetinske kulture pronalaze se i u pojedinim drugim gradinama, te na području Ervenika.
Iz kasnoga brončanoga doba najbogatije je nalazište kod gradine u Topolju, a predmeti iz toga razdoblja pronađeni su i u Đevrskama, te u okolici samoga grada Knina.
U željezno doba u kninskome području razvijala se kultura liburnske skupine, u gradinama koje se gotovo ničim ne razlikuju od ostalih gradina na širem području Delmatâ i Liburnâ. Posebice se na kninskome dijelu Bukovice izdvaja Radučka glavica. Gradinska naselja nalaze se na položajima već spomenutoga Ervenika, te Mokroga Polja, zatim gradine u
Otonu, Pađenima i Oćestovu, u zaseocima Jovičići, Đurići i Rusići, na brdu Žabinac, u Žagroviću, kod Vidovića, te Matasova Gradina i u Golubiću.Osim na gradinskim utvrdama živjelo se u to doba i u špiljama. Uz to su poznati i tumuli u Erveniku, Mokrome Polju, Smrdeljima, Radučiću, Ljupču, Podinarju, na Kosovu polju i oko izvora Cetine.
Gradine Spas i Topolje zasigurno su bile trajno nastanjene od doba eneolitika sve do dolaska Rimljana.
Stvarna nazočnost antike, pa tako i pisane povijesti na kninskome području počinje s Oktavijanovim pokoravanjem Delmata i drugih Ilira. Osim Ninie u antičkim pisanim vrelima javlja se i vojni logor Burnum
2, koji je na ovome području predstavljao i žarište duhovne uljudbe, gdje se nalazilo Jupiterovo svetište3 i Minervino svetište. U Bobodolu pronađen je zavjet bogu Neptunu, bogu vodenih tokovâ. Zanimljiva je i pojava orijentalnoga kulta Mitre svjedočena nalazom iz Biskupije. Uz izvorište kulture, Burnum je predstavljao i glavno ishodište i raskrižje prometnoga sustava.Osim naselja na gradinama, od kojih mnoge nastavljaju svoj život još od pred-rimskoga razdoblja, domaće stanovništvo uređuje i manja naselja, tzv. vikuse, kao i g
ospodarska zdanja, poznate ville rustice, koje nalazimo primjerice na Kapitulu kod Knina, u Biskupiji i Strmici, kao i u selu Orliću.Uz antička naselja javljaju se, dakako, i nekropole, koje do sada, nažalost, nisu dovoljno istražene. Uz te, rimske, u Biskupiji i Orliću javljaju se i ostaci s ranokršćanskim nadpisima.
Pojava kršćanstva ostavila je na području Knina važne tragove. U zaseoku Sučevići odkrivena je jednobrodna starokršćanska crkva kružnoga oblika, a u Biskupiji jednobrodna starokršćanska crkva s oblom apsidom. Predpostavlja se da se i na položaju crkve sv. Mihovila u Kijevu nalazila već ranokršćanska crkva.
Najčešći nalazi iz vremena seobe narodâ na kninskome području nalazi su Ostrogotski, za čiju je nazočnost jedno od najvažnijih nalazištâ nekropola Greblje na istočnoj padini brda Spas, te pojedinačni nalazi iz Burnuma, Plavna i Biskupije. U to doba Knin ima veliko prometno i strateško značenje zbog prometnoga pravca povezujućega unutrašnjost i more, jer
je u to doba čvorište prometnoga sustava premješteno iz Burnuma u Knin. Tu prometnu važnost Knin od onoga doba zadržava sve do današnjih danâ.Avari su, kao i svugdje drugdje, ostavili izuzetno malo tragovâ, kojih nešto ima u Biskupiji i Smrdelju.
U to doba naseljavaju se na to područje Hrvati.
Srednjovjekovna nalazišta na kninskome području veoma su mnogobrojna i raznovrstna. Najstariji nalazi potječu iz Ivoševaca, Smrdelja, Đevrsaka, Ervenika i Biovičina Sela,
te predromanika iz Crkvine.U Pađenama bijaše predromanička crkva koju je podigao neki Rastimir posvetivši ju Bogorodici. Također su arhitektonski ostaci predromaničke crkve nađeni i u Benderu, te Plavnu. Nažalost temelji tih crkavâ nisu do sada pronađeni.
Velik broj ranosrednjovjekovnih naseobinâ nalazi se oko plodnoga Kninskoga i Kosova polja.
Od više srednjovjekovnih crkavâ u kninskome području arheološki je poznata samo ona u Sanjcima, na istočnoj padini brda Spas. Na samoj Tvrđavi na više mjestâ pronađeni su ulomci predromaničkih crkavâ, čiji su temelji još uvijek nepoznati.
Među najvažnijima ranosrednjovjekovnima nalazištima u Hrvatskoj nalazi su u Biskupiji, koja je pobliže bila često označavana kao mjesto
“...v petih crikvah v Kosovi”4. To su jednobrodna crkva na Lopuškoj glavici, jedna od najvećih predromaničkih bazilika u Dalmaciji, crkva sv. Cecilije na Stupovima, trobrodna crkva sv. Marije na Crkvini, crkva s grobljem na Bukorovića podvornici, te današnja seoska crkva sv. Trojice. Postoje i ostaci crkve u Orliću.Sa zapadne strane Kosova polja sačuvani su ostaci predromaničke crkve u Uzdolju, sa zabatom na kojem se spominje knez Mutimir i 895. godina. Nadalje postoje ostaci jednobrodne crkve u Turiću.
U gornjem dijelu toka rijeke Cetine ima više ranosrednjovjekovnih nalazištâ, od kojih su najbolje očuvani ostaci crkve sv. Spasa. Ostaci građevina na Pivnicama vjerojatno su ostaci stare Vrlike.
Jedan od najbitnijih gradova rane povijesti Hrvatske Države, prodorom Turaka, te padom u njihove ruke 29. svibnja 1522. godine, Knin, iako postaje strateški značajna utvrda i uporište Otomanskoga carstva gubi onu važnost koju je do tada imao. Knin je pod Turcima bio do 1688. kada su ga koncem 17. stoljeća osvojili Mlečani. Mlečani su osuvremenili i obnovili postojeću tvrđavu.
Učestala izmjena “vlastnika” i s njima stanovništva, a nalazeći se na razmeđi religijâ, uljudabâ i svetonazorâ, i crti suprostavljanja ondašnjih velesila: Otomanskoga carstva, Mletačke republike, francuske uprave i Austrije, činila je sve više i više, a posebice za dvije Jugoslavije, Knin izrazito neuljudbenim mjestom, bacajući, iz dana u dan, sve tamniju sjenu na staru Hrvatsku prijestolnicu.
Kada se zaviorila Hrvatska zastava na Kninskoj tvrđavi, čini nam se da je došlo vrijeme vratiti Hrvatskomu kraljevskomu gradu Kninu stari sjaj.
Tijekom stoljećâ stalnim su trudom neprijatelji Hrvatskoga naroda u svim oblicima kušali uništiti jedan od izvora Hrvatske Države, te su Hrvatski kraljevski grad Knin uspjeli isprazniti od svih sadržajâ, duhovnih, obrazovnih, znanstvenih, uljudbenih, umjetničkih i inih. Posljednji udar neprijatelji su Hrvatske pokušali izvesti namjere
nim podpunim iseljavanjem sveg stanovništva za vrijeme Oluje. Namjera im bijaše svijetu pokazati, dovodeći Hrvatsku u zamku, kako je Država Hrvatska nesposobna riješiti pitanje ispražnjenih oslobođenih krajevâ na vrstan način, te tako Hrvatskoj ostaviti teško breme međunarodnoga pritiska.Prostorna i prometna pogodnost
Nalazeći se na razmeđi i sjecištu putovâ, podjednako udaljen od svih Hrvatskih krajevâ Knin je izuzetno pogodno mjesto za povezivanje sveukupnosti hrvatskoga prostora, a posebice stoga što se nalazi na razmeđi-spojnici Srednje Europe i Mediterana.
Kninsko je područje izuzetno privlačno poradi: